 |
Bil Kaningam |
On se zove Bil Kaningam. Ima 87 godine, živi u
Njujorku i bavi se uličnom fotografijom. Ali ne bilo kakvom… Gotovo svakog
dana, bez obzira na doba godine, ovaj simpatični i ništa manje vitalni čikica odlazi
svojim biciklom do centralnih gradskih zona i posmatra prolaznike. Neupadljiv,
obučen u plavu, radničku jaknu, ali sa uvek spremnim foto aparatom, on prati i
promoviše
modne trendove, čvrsto se držeći uverenja da se prava moda dešava upravo na
ulici. Sa njim se slažu i urednici "New York Times-a", prestižnih dnevnih novina,
sa kojima Bil saradjuje još od davne 1978. godine. Njegove izuzetno popularne
kolumne „On the street“ i „Evening hours“, bazirane su upravo na fotografijama
koje snimi i predstavljaju, ne samo modni osvrt, već i socijalnu,
kulturno-antropološku studiju. Posmatrajući ih hronološki, njegove priče u
slikama su nesumnjiva hronika trendova, modnih inovacija, hrabrosti, ponekad i modnih
ludosti, koje su u vizuelnom smislu obeležile prošlo, kao i sadašnje vreme.
No, ipak, ne može se svako naći na Bilovim
fotografijama. Iako se u toku svog radnog dana susretne sa hiljadama užurbanih
prolaznika, njegovom oku i specifično istančanom ukusu, pažnju privlače samo
oni koji su kreativni i autentični u svom modnom izrazu. On ne fotografiše
slavne, bar ne po svaku cenu. Više ga interesuju obični prolaznici, oni modno
osvešćeni, koji se ne boje da kroz oblačenje izraze najbolji deo sebe. Lica mu
takodje nisu previše važna. On slika garderobu, ali i ličnost koja iza te garderobe
stoji. Čak i na modnim revijima na kojima je stalni posetilac, Bil je više
fokusiran na garderobu koju nose ljudi u publici, nego na modele koji šetaju
pistom. Reviju smatra uspešnom, samo ukoliko se prikazani modeli kasnije pojave
na ulici, jer to je jedino mesto na kome moda zaista postoji i živi svoj život
na pravi način. Ipak, ljudi iz sveta mode ga jako cene i veruju njegovim procenama.
Sa nekima od njih je jako dobar prijatelj, dok je većinu bar jednom ovekovečio
na svojim fotografijama. Jedna od takvih je i urednica američkog magazina
„Vogue“, čuvena Ana Vintur, koja je čak izjavila da se većina ljudi iz modnog
sveta oblači upravo zbog Bila, a u tu grupu je uključila i sebe. „Ukoliko vas
Bil nije fotografisao ili obratio pažnju na Vas, Vi ste praktično mrtvi“! –
šarmantno je zaključila Vinturova.
 |
Dokumnetarni film o Bilu Kaningamu "Bill Cunningham New York" |
Životna priča ovog (ne)običnog čoveka, započela je u Bostonu, krajem ’20-ih
godina prošlog veka. Već kao dete je izrazio zainteresovanost za fotografiju i
modu, pre svega žensku, pri čemu su mu šeširi bili posebna pasija. U jednom ski
centru u koji je odlazio sa roditeljima, iz hobija je počeo da fotografiše lepo
obučene žene, da bi kasnije, za sitan honorar, nešto slično nastavio da radi i na
lokalnim zabavama. Ipak, na insistiranje roditelja, koji nisu odobravali
njegovu zanesenost modom, odustao je od svog hobija i upisao Univerzitet
Harvard. Medjutim, već nakon prvog semestra, odlučio je da napusti fakultet i
preselio se u Njujork, gde je počeo da radi u marketniškoj firmi svog ujaka.
No, ljubav prema modi je bila neuporediva jača, pa je ubrzo počeo da se bavi
izradom šešira. Iako mu je posao dobro krenuo, u potencijalno ozbiljnijim
uspesima, prekinuo ga je rat i odlazak u vojsku. Po završetku ratnih dešavanja,
vratio se u Njujork i prvi put počeo da se bavi modnim novinarstvom, kroz
saradnju sa časopisima „Women’s Wear
Daily“ i „Chicago Tribune“, koji je imao svoj office i u Njujorku. Upravo na
tom mestu, Bilu se rodila ideja o praćenju ulične mode kroz fotografiju. Sa svojim
malim Olympus aparatom, plaćenim samo 35$, slikao je sa puno žara, sve što bi
mu u modnom smislu bilo interesantno i svakako, lepo. Naime, lepota u svom
osnovnom značenju, bila je ono što ga inspiriše i što je želeo da podeli sa
ljudima kojima se obraća. Ujedno, praćenje ulične mode ga je i značajno
izdvajalo od drugih modnih fotografa, koji su uglavnom bili fokusirani na
studijsku fotografiju ili pak slikanje slavnih ličnosti na premijerama i drugim
važnim manifestacijama.
 |
Greta Garbo zabeležena objektivom Bila Kaningama |
Trenutak od najveće važnosti za njegovu karijeru, dogodio se kada je
prilikom uobičajene gradske potrage za ljudima od stila, ugledao stariju
gospodju, čiji mu je perfektno skrojen kaput, skrenuo posebnu pažnju. U svojoj
nameri da je fotografiše, primetio je da se ljudi na ulici okreću za njom, ali
on nije bio previše zainteresovan za to – naime, interesovao ga je samo kaput. Kasnije
se ispostavilo da je „starija gospodja“ bila legendarna glumica Greta Garbo!
Upravo taj, slučajno napravljeni snimak, otvorio je Bilu Kaningamu vrata "New
York Times-a" i pomogao mu da svoj hobi pretvori u ozbiljnu profesiju.
 |
Kolumna Bila Kaningama u "New York Times-u" |
Bil Kaningam je već godinama jedna od kultnih gradskih figura, bar kada je
u pitanju Njujork. Za njegovu poslovnu, ali i životnu priču interesovali su se
mnogi, iako on o sebi nikada nije voleo puno da govori. Po prirodi veoma
povučen, uglavnom je odbijao pozive medija, da bi tek nakon dugog ubedjivanja pristao
na nedavnu ponudu reditelja Ričarda Presa, koji je želeo da snimi dokumentrani
film o Bilovom životu. Ostvarenje pod nazivom „Bill Cunningham New York“, koje
se pojavilo u bioskopima 2011. godine, možda na najbolji način razotkriva
Bilovu pomalo misterioznu ličnost, ali i fenomen. U ovom dinamičnom i veoma
zanimljivom dokumentarcu, koji je već osvojio značajne nagrade na nekoliko
svetskih filmskih festivala, prikazan je Bilov radni dan, njegova saradnja sa
kolegama, kontakti sa prolaznicima, ali i po prvi put, delići njegovog
privatnog života. Kao izraz svog poštovanja prema njegovom radu, u filmu se
pojavljuju i o njemu govore ličnosti poput Dejvida Rokfelera, Anet De La Rente,
kao i već pomenute Ane Vintur, što samo dodatno govori o Bilovom statusu. Ipak,
ono što i u ovom ostvarenju najviše karakteriše Bila, jeste njegova maksimalna
posvećenost poslu i beskrajna ljubav prema uličnoj modi.

U prilog tome ide i činjenica, da nasuprot glamuroznom modnom svetu koji
prati i čiji deo svakako jeste, Bil živi veoma skromno u malom stanu, okružen
hiljadama negativa i modnih fotografija koje je napravio. Mnoge od njih nikada
nisu ugledale svetlost dana, ali one koje jesu, nesumnjivo predstavljaju
svedočanstvo o uzbudljivoj modnoj sceni Njujorka, kao i o samom gradu. Neopterećen
materijalnim blagodetima, Bil Kaningam ne traži ništa više od osećaja slobode,
koji će mu u svakom trenutku pružiti mogućnost da uživa u modi i svojim
aparatom trajno zabeleži lepotu koja ga okružuje.
Нема коментара:
Постави коментар