Danilo Cerović je
mladi modni dizajner i kostimograf, o kome će se tek čuti. Njegovi glamurozni
kostimi i modni crteži inspirisani različitim epohama, privlače veliku pažnju
na društvenim mrežama. Potencijal i kreativnost ovog 24-ogodišnjeg momka iz
Prokuplja, primetili su i čelni ljudi prestižne Akademije za kostim i modu iz
Rima, koji su mu dodelili master stipendiju, kao jedinom stranom studentu. Samo
nekoliko dana pred njegov odlazak u Italiju, gde će provesti naredne dve
godine, razgovaramo sa ovim perspektivnim i (ne)tipičnim milenijalcem.
Posmatrajući Vaše crteže, izvesno je da posedujete izuzetan
dar. Kada ste počeli da se bavite crtanjem
i od kada datira Vaše interesovanje za modu i modni dizajn?
Crtanjem sam počeo
da se bavim jako rano. Moj prvi sačuvan crtež je iz 1997. godine, kada sam imao
dve godine. Slično je i sa interesovanjem za modu, tako da slobodno mogu da
kažem da sam crtanje i modu zavoleo, maltene i pre nego što sam prohodao.
Vaši crteži, odnosno nacrti kostima, odišu
raskošnom estetikom. Da li je glamur ono što Vas inspiriše?
Volim glamur i to
se na mojim crtežima jasno vidi. Da se ja pitam, Met Gala bi bila bar jednom
mesečno. Nije mi strano ni dizajniranje nosivijih komada, ali najviše uživam u
stvaranju visoke mode i glamuroznih kostima.
Scenski kostimi
koje dizajnirate su posebno atraktivni. Da li je to segment u kome se najviše
pronalazite?
Da, obožavam rad
na kostimima. Čak i tokom studija, sve modne kolekcije koje sam radio, imale su
jasan koncept, odnosno priču, kojoj se gaderoba prilagodjavala. Nekada se to i
ne vidi na prvi pogled, ali tokom višečasovnog crtanja, uvek smišljam odredjene
scenarije, što ceo kreativni proces čini još zanimljivijim.
Modni i kreativni
uzor pronalazite u autentičnim i jakim ženama iz bliže ili dalje istorije. Šta
Vas kod njih privlači, definisan stil, izražena individualnost ili nešto treće?
Uvek su mi bile interesantne
one ličnosti, koje uprkos vremenu u kojem žive, uspevaju da se izbore za svoje
ciljeve i ideale. Moje glavne inspiracije datiraju još iz starog Egipta i
Antičke Grčke. To je daleka prošlost o kojoj postoje odredjena saznanja, ali
opet se ne zna baš sve. Samim tim, ostaje dovoljno prostora za maštu i
kreaciju...
Zavšili ste
Akademiju za tekstil i dizajn u Beogradu, a sada odlazite i na master studije u
Rim, na čuvenu Akademiju za kostim i modu, kao prvi i jedini stipendista iz
Srbije. Kako ste postali student i stipendista ove prestižne škole?
Taj proces je
trajao jako dugo. Od trenutka apliciranja, pa sve do sada, prošlo je više od
godinu i po dana. Papirologija je veoma obimna i zahtevna, konkurencija jaka, ali
trud i čekanje su se isplatili. Velika je čast dobiti stipendiju, posebno ako
se uzme u obzir činjenica da Akademija dodeljuje samo jednu stipendiju
studentima iz inostranstva.
Šta očekujete od
studija na Akademiji u Rimu i gde vidite sebe po zavšetku, da li ćete se
vratiti u Srbiju ili ćete svoju profesionalnu karijeru graditi u inostranstvu?
Od studija u Rimu
očekujem da ću svojim talentom i radom ispuniti očekivanja i na najbolji način
iskoristiti šansu koja mi se ukazala. A o daljem toku svoje karijere koja, zapravo, tek počinje, još uvek je rano
govoriti. Imam puno ideja i planova. Povratak u Srbiju postoji kao opcija, a
zavisi od mogućnosti da ovde radim ono što volim i da od toga živim.
Imate li uzore u
svetu mode, da li postoji neki dizajner čiji rad posebno cenite?
Uzore nemam, ali
ima mnogo dizajnera, a posebno kostimografa, čiji rad izuzetno cenim. Nažalost,
većina njih više nije medju živima, ali njihova dela su i dalje prisutna...
Kako gledate na
današnju modu i trendove, koliko se ona razlikuje od mode nekada i u kom pravcu
se razvija?
Nisam ljubitelj
slepog praćenja trendova. Smatram da odevanje treba da bude što individualnije
i da nas predstavlja kao jedinke, a ideja trenda se kosi sa tim. Svako vreme
nosi odredjeni ,,look“ i sasvim je u redu vodite se time, ali ne po cenu
gubljenja ličnog identiteta. Kostimografski posmatrano, interesantna mi je svaka dekada dvadesetog veka,
posebno ‘50-te, ‘60-te i ‘80-te godine. U odnosu na današnje vreme, razlika je
ogromna. Originalnost je nekada bila važna, garderoba se mahom šila po meri i
po nekoj ličnoj ideji. Sada smo uglavnom „osudjeni” na ono što je izloženo u
izlozima vodećih svetskih brendova. Naravno, ni to nije loše, samo se treba
truditi da tu garderobu iznesemo na što originalniji način.
Pored modnog
dizajna, uspešno se bavite i scenskom šminkom, fotografijom, čak i oslikavanjem
murala... Da li ćete možda jednog dana objediniti sve svoje talente u jednu
profesiju?
Ako bih smislio
pravi način da sve to spojim, vrlo rado. Ipak, mislim da je nemoguće posvetiti
se svemu tome na podjednakom, profesionalnom nivou. Verujem da sam pronašao pravo
zanimanje u kome uživam, tako da planiram da svu svoju energiju usmerim ka dizajnu
kostima.
*Tekst je objavljen u ONA Magazinu
Copyrights: Bratislav Mihailović
Photo credits: Danilo Cerović
Instagram: Danilo Indigo Cerović https://www.instagram.com/cerovic_designs/?hl=sr
ONA Magazin |
Нема коментара:
Постави коментар