среда, 22. фебруар 2017.

JOSIPA LISAC - Dnevnik jedne ljubavi




Malo je pevača koji svojim autentičnim, muzičkim i vizelnim izrazom mogu da se svrstaju u kategoriju umetnika. Josipa Lisac je, bez sumnje, jedna od privilegovanih. Zahvaljujući svom vanserijskom talenatu, karakterističnoj boji glasa i jedinstvenoj harizmi, odavno je ponela epitet dive. Poznata po brojnim hitovima, ali i koncertnim nastupima, koji su sinergija kvalitetne muzike i posebnih emocija, Josipa je nedavno započela turneju, kojom obeležava 40 godina od izlaska svog prvog albuma “Dnevnik jedne ljubavi”. Jubilej će obeležiti koncertnim nastupima širom regiona, a na koncertu u Beogradu, koji je zakazan za 14. februar, publika će imati priliku da uživa u legendarnim pesmama kao što su “O jednoj mladosti”. “Sreća”, “Srela sam se s njim”... Biće to oda jednom od najznačajnih pop - rok albuma bivše Jugoslavije, ali i oda ljubavi koju Josipa posvećuje svojoj publici i tvorcu “Dnevnika”, voljenom Karlu Metikošu.

Slavite poseban jubilej – 40 godina od izlaska svog prvog i ujedno antologijiskog albuma „Dnevnik jedne ljubavi“. Kakva sećanja Vas vezuju za to vreme i za njegov nastanak?

Pamtim izuzetnu sreću, zanos, veliki entuzijazam, ali i puno rada. Bilo je i puno razgovora, predivnih ručkova i večera, puno slavlja i glasnog slušanja najrazličitije muzike. Slavio se svaki trenutak... 


Sve kompozicije na albumu potpisuje Karlo Metikoš, čovek koji je profesionalno, ali i emotivno, obeležio Vaš život. Da li je „Dnevnik jedne ljubavi“, zapravo Vaša ljubavna priča? Koliko ima (auto)biografskih elemenata u stihovima koje interpetirate? 

“Dnevnik jedne ljubavi” su  komponovali i napisali  Karlo Metikoš i Ivica Krajač. Ima tu puno naših životnih trenutaka. Naša ljubav je rasla, paralelno sa rađanjem tih pesama. Ivica je iskoristio mnoge slike naše ljubavi, ali i slike svih mladih ljudi, koji žele i traže ljubav.

Josipa Lisac i Karlo Metikoš

 „Dnevnik jedne ljubavi“ je proglašen za najbolji konceptualni rok album u ex YU. Da li ste, u trenutku njegovog stvaranja, bili svesni njegove važnosti i činjenice da stvarate istoriju jugoslovenske muzike?

Karlo je verovao da se stvara nešto veliko i tačno je znao šta i kako treba da se radi. Nasuprot tome, ja tada nisam mogla ni da zamislim, koliko će taj album, jednog dana postati važan. Ali, iako sam bila mlada, znala sam da je to ono što sam oduvek zamišljala i želela da radim. 

Pesma „O jednoj mladosti“ je hit koji poznaju generacije, ali i pesma posebne atmosfere i poruke... Imali ste samo 23 godine kada ste je otpevali. Kako danas gledate na nju?

Divna pesma, koja je uvek je samnom. Nikada je nisam skinula sa svog koncertnog repertoara.


Koja pesma sa ovog albuma Vam je posebno draga i zbog čega?

Sve su mi drage... Podjednako kao što su mi drage i druge pesme, van “Dnevnika”. Volim sve pesme koje sam izabrala i stavila na svoje albume.

Nema mnogo albuma koji mogu da se pohvale kvalitetom, trajanjem i kultnim statusom, kao što je to slučaj sa albumom „Dnevnik jedne ljubavi“. Da li je Vaša vanvremenska ljubav sa Karlom Metikošem uticala na to i doprinela stvaranju neke posebne, magične energije?

Bilo je potrebno vreme, da bi se pokazala vrednost ovih pesama. Album je  prebrodio sva moguća stanja –  sreće i tuge, razne muzičke promene i stilove, krize, ratove, pa i smrti. Ipak, na kraju je uspeo da se izbori za svoju samostalnost. On više nije naš. Spreman je za sve iskrene ljude koji ga traže i koji hoće da čuju poruku i veliku istinu koju on nosi. Mladi su oni koji žele da menjaju svet, koji iskreno veruju da je sve  moguće, koji nose ideale i koji veruju u ljubav. “Dnevnik” je za njih.


U toku je turneja kojom obeleževate jubilej albuma „Dnevnik jedne ljubavi“. Kakve impresije nosite sa dosadašnjih koncerata?

Lepa je spoznaja, da obeležavamo 40 godina od izlaska “Dnevnika” i da će svi koncerti u 2013. godini biti pod njegovom aurom. Oni su posvećeni ljubavi, Karlu, divnim prijateljima, a kada to kažem, mislim na publiku koja godinama dolazi na koncerte i koja je zavolela muziku koju smo stvorili. Zato ovi koncerti protiču u atmosferi zahvalnosti.

Datum beogradskog koncerta se poklapa sa Vašim rodjendanom. Da li je 14. februar slučajno odabran ili je srpska publika na neki način privilegovana?

To je dan zaljubljenih. Organizatori su smatrali da je to lep povod, a ja se nisam protivila.


Pored pesama sa albuma „Dnevnik jedne ljubavi“, šta još beogradska publika može da očekuje na predstojećem koncertu?

Sve što imam i što jesam…

Vaš način intrepretacije, ali i kompletan umetnički izraz su vrlo specifični i neponovljivi. Da li je „posebnost“, privilegija ili teret?

Biti svoj i imati sebe, kao i biti poseban i biti slobodan... To je najviša i najteža dimenzija svesti.

Dosledni ste svom ekstravagantnom i ništa manje glamuroznom imidžu. Koliko je imidž važan za jednog umetnika?

Jako je važan. On izuzetno puno govori o osobi. Ja volim atraktivnost, maštovitost i permanentne promene.


Kao ličnost sa neobičnim, ali jasno definisanim stilom, da li mislite da je ovo podneblje (ex YU) u stanju da, zaista razume i prihvati autentičnost i različitost?

To je uvek teško... Ali, ne sme se posustati.

Kako gledate na Josipu nekada i Josipu danas? Šta se promenilo, a šta je ostalo isto?

U sebi još uvek nosim onu mladu devojku, koja želi i hoće. Moj život, svakog dana prolazi kroz najteža iskušenja i trenutke...


Vaša karijera traje više od 40 godina. Uprkos tome, i dalje ostavljate utisak osobe koja sa puno ljubavi, strasti, pa čak i entuzijazma pristupa muzici. Odakle crpite energiju i da li se nekada umorite?

Muzika je moja velika strast i smisao postojanja. Ljubav mi takodje daje snagu. Spoznaja da volim i da sam voljena, ogroman je dar. Zahvalna sam i zbog toga idem dalje...

Ušli smo u eru Vodolije. S obzorom da ste Vi Vodolija, šta možemo novo i nesvakidašnje da očekujemo od Vas u bliskoj budućnosti? 

Kad ja to budem saznala, javiću vam…


*Tekst je objavljen u magazinu GRAZIA, 2013. godine
Copyrights: Bratislav Mihailović
Photo credits: Josipa Lisac
Josipa Lisac http: //www.josipalisac.com/

GRAZIA



уторак, 14. фебруар 2017.

MUZEJ ČARLIJA ČAPLINA



Jedna od najautentičnijih pojava u istorije svetske kinematografije, svakako je legendarni glumac, komičar i reditelj Čarli Čaplin. Njegov upečatljiv kostim, način hoda i uloga šarmantnog i dobrodušnog skitnice, osvajala je gledaoce širom planete, a od njega napravila najveću zvezdu nemog filma i ikonu pop kulture. Zahvaljujući doprinosu i neizbrisivom tragu koji je ostavio u oblasti filmske umetnosti, u Švajcarskoj je nedavno otvoren velelepni muzej, koji je nesvakidašnja oda njegovom životu i profesionalnom stvaralaštvu.


Muzej Čarlija Čaplina je smešten u malom, mirnom, ali živopisnom švajcarskom mestu Corsier-sur-Vavey, u kome je Čaplin proveo poslednjih 25 godina svog života. Zapravo, reč o je o kući slavnog glumca „Manoir de Ban“,  okruženoj parkom, ukupne površine 6 hektara, u kojoj je on živeo od 1952. do 1977. godine sa svojom četvrtom suprugom Oonom i njihovo osmoro dece. Nekadašnji porodični dom je adaptiran pod pokroviteljstvom poznatog pariskog muzeja Grevin, na inicijativu i podršku kustosa Yvesa Duranda i arhitekte Philippea Meylana. Muzej „Chaplin’s World“ je pokrenut sa ciljem da se posetioci bliže upoznaju sa Čaplinom kao avangardnim filmskim genijem, pionirom Holivuda i jednom od najznačajnijih filmskih pojava 20-og veka, ali u isto vreme i običnim čovekom, humanistom, koji je živeo u senci svog prepoznatljivog filmskog lika.


U raskošnom prostoru muzeja, koji obuhvata 3000 m2, nalazi se skoro kompletna zaostavština Čarlija Čaplina, počev od originalnih komada nameštaja, preko ličnih stvari i uspomena, filmskih kostima i drugih predmeta, koji su bili u vlasništvu Čaplina i njegove porodice. Kako bi posetioci imali što jasniji i uverljiviji doživljaj, investitori i kustosi muzeja su se potrudili da sačuvaju autentičan izgled doma u kome je Čaplin živeo, ali i u kome je ugostio najznačajnija slavna imena svog doba. 


Pored ovog, više privatnog dela, u sklopu muzeja je i novi, namenski izgradjen objekat, u stilu holivudskog studija, u kome je fokus stavljen na Čaplinov filmski opus i karijeru koju je ostvario u Holivudu. Tu je i bioskopka dvorana od 150 mesta, u kojoj posetioci mogu da pogledaju projekcije njegovih filmova, ali i da  i uživaju u konceptualnim, interaktivnim i mulimedijalnim sadržajima, baziranim na Čaplinovom liku i delu.


Muzej je zvanično otvoren za posetioce 17. aprila 2016. godine, a samo dan ranije, održana je i proslava povodom 127 godina od rodjenja Čarlija Čaplina, kao i promocija novog, izuzetno opremljnog sajta, posvećenog slavnom glumcu. 


Najavljujući otvaranje muzeja, Jean-Pierre Pigeon, menadžer „Chaplin’s World-a“ je rekao: „Otvaranje ovog muzeja je velika čast i verujemo da će u kulturološkom smislu, to biti od izuzetnog značaja za Švajcarsku, kao i za ovaj region. Veliki broj ljudi je bio uključen u projekat i svi su vrlo predano radili na njegovoj realizaciji, a tako će biti i ubuduće. Muzej je otvoren za sve poštovaoce Čarlija Čaplina, Leonarda da Vinčija filmske umetnosti.“


*Tekst je objavljen u ONA magazinu
Copyrights: Bratislav Mihailović
Photo credits: Chaplin's World

ONA Magazin
 

субота, 4. фебруар 2017.

BRANKA - Pop Art Princeza




Branka Grubić
Ona je Branka Grubić ili jednostavno „Branka“, samouka slikarka iz Šibenika, koja zahvaljujući svojim slikama polako osvaja svet! Njen stil je najbliži pop artu, ali opet, samo njen, neopterećen slikarskim pravilima i tudjim uticajem. Strast su joj portreti i u njima uživa, bez obzira da li je reč o slavnim osobama ili sasvim „običnim“ ljudima. Ipak, kod Branke ništa nije, baš, sasvim obično. Otvorena, šarmantna i nesputana, kako u životu, tako i u umetničkom izrazu, ona boji svoja platna zavodljivim optimizmom, urbanim duhom i rock and roll estetikom. U tome joj pomaže muzika, koja je njen saveznik i najveća inspiracija. Dve, nedavno osvojene, internacionalne, likovne nagrade, nesumnjiva su potvrda njenog kvaliteta, ali i svetle umetničke budućnosti. No, uprkos tome, kao i činjenici da su njena platna već sada u vlasništvu kolekcionara širom sveta, Branka i dalje ne doživljava slikarstvo kao svoj „posao“, već kao „uspešan i dobro vodjen hobi“, koji je čini srećnom.


Kada i kako je sve počelo i odakle ljubav prema slikarstvu?

Ljubav prema stvaranju i crtanju, u meni postoji oduvek. Ipak, godinama sam testirala samu sebe, sve dok nisam postala sasvim sigurna da je slikanje ono čime želim da se bavim u životu. Izvesno je da nisam  počela sa slikanjem da bih jednog dana, svoje radove prodavala po celom svetu, kao što je to danas slučaj. Nikad mi to nije bila poenta. Htela sam samo da crtam.


Kako bi definisali svoj umetnički izraz i šta je ono što je u njemu specifično?

Slikam ono što verujem, osećam i čujem. Potpuno sam neopterećena istorijskim razvojem, pravilima i stilovima. Ono što je trenutno prisutno u mom radu su veliki formati i akril, dok su osnovni motiv portreti stvarnih i izmišljenih ljudi, koji prenose odredjenu emociju. 


Za relativno kratko vreme ste uspeli da steknete afirmaciju i da svoje slike plasirate, ne samo u okviru Hrvatske i regiona, već i širom sveta. Šta je bio ključni faktor u Vašoj promociji?

Komunikacija. Kada sam shvatila koliko su društvene mreže moćni alati, odlučila sam da upotrebim svoja znanja za sopstvenu promociju. Sa ljudima komuniciram direktno i svakodnevno, putem Facebook-a, Instagram-a, Twitter-a, webmail-a, pa na osnovu njihovih reakcija, odmah vidim šta im se sviđa i u kom pravcu bi trebalo dalje da razvijam svoj rad. Svima odgovaram na poruke, u najkraćem roku. Ljudi to jako cene, posebno u poslovnom svetu.



Ko su kupci Vaših slika i čime je slikarska publika najviše zaintrigirana? Na kakve reakcije nailazite?

Celokupan postupak stvaranja slike, od ideje, preko neprospavanih noći i sedenja pred praznim platnom, pa do onog trenutka kad četkicom stavim zadnji „touch“, sve to mi je jako važno. I upravo zbog tog intenzivnog doživljaja i uspomena, ponekad se jako teško razdvajam od svog rada. Moji kupci to prepoznaju. To su ljudi koji se zaljube u sliku i u celu tu priču. Jednostavno, odabirom nekog mog rada, oni žele da unesu vedro i pozitivno raspoloženje u svoj dom, a veliko platno, posebno fascinantno izgleda na zidu. Sa skoro svim kupcima sam ostala u kontaktu i redovno od njih dobijam komentare, da je slika „u živo“ još bolja nego na fotografiji.



Portreti su Vaša specijalnost, a posebno se ističu portreti slavnih osoba. Da li je inspiracija slavnima bila slučajna ili namerna?

Cenim ljude koji svojim postojanjem i radom čine svet lepšim mestom za život. Crtanje svetskih pop-ikona, bio je početak mog rada u akrilu, kako bih videla, da li ja uopšte mogu da radim tako nešto. Tek nakon toga, počela sam da radim intimnije slike, fokusirajući se na nepoznate ljude, stvarajući tako nove modele i radove sa definisanim ličnim pečatom.



Rock ’n’ roll estetika je takodje prisutna na Vašim platnima. Koliko Vam je muzika važna i u kojoj meri pokreće Vaše stvaralaštvo?

Muzika je moja druga ljubav, ona donosi boje i atmosferu u moje slike. Glavni je krivac za moj stil.  Uz muziku se rađamo, živimo, slavimo, tugujemo i umiremo.  Razmišljati o ideji, ili slikati u tišini, za mene je mučenje i nemoguća misija. Nekoga u stvaranju inspirišu ljudi, životne priče, tuge ili radosti, a mene muzika i emocija koju ona ona nosi. Ono što kroz nju čujem, ja slikam. Muzičari su mi posebno dragi i njihove portrete radim za svoj gušt. Zahvaljujući ljudima poput Freddija Mercurija, Eddija Veddera, Glen Hansarda ili Tom Waitsa, muzika je za mene neiscrpan izvor inspiracije.
 

Pored portreta slavnih, Vašim platnima dominiraju i vrlo interesantni likovi žena. Ko su one i šta je ono što nam poručuju?

One su moje cure. „My girls“, kako ih često nazivam pred svojim kupcima. Meni je rečima neopisiv taj osećaj koji me inspiriše, dok slušam neku dobru stvar, ali je za moju ruku da naslika i «opiše» idealan. Kad Right Said Fred u pesmi kaže: «Don't talk just kiss, we're beyond words and sound», ja vidim „frikušu“ vatrene kose, ženstvenu i zabavnu,  neopterećenu i koketnu. Upravo tako je nastala moja slika „Crvena“. Ili kad Waits svojim čarobnim glasom otpeva „Well, I hope that I don’t fall in love with you, ’cause falling in love just makes me blue...“. „Slikajući“ tu pesmu, dogodilo mi se upravo to. I svaki put mi se to dogodi. Nemam neko pametno objašnjenje zašto radim to što radim. Meni je to prirodno. Kao disanje. Ne razmišljam zašto, kako, čemu, do kad... Nadam se samo da će trajati dok i ovo moje disanje.



Imate li uzore medju današnjim umetnicima i da li bi svoj rad mogli da uporedite sa nekim od njih?

Da se pravim pametna i počnem da izmišljam slikarske uzore, nema smisla. Dalijeva egocentričnost ili Picassova ludost, nisu imale nikakav uticaj na moj likovni pravac. Moj najveći uzor je, zapravo Walt Disney. Čovek je „izmislio“ životinje koje govore i ulepšao detinjstva generacijama širom sveta. Stvorio je likove koji svojom pojavom donose radost gde god se pojave. Zahvaljujući jednostavnim i toplim kreacijama Walta Disneya, svet je postao lepše mesto. Uzor je i Dražen Petrović, čiji sam portret takodje naslikala. Draženov život je priča o uspehu. Uspehu do kojeg se dolazi talentom, ali još važnije, verom u sebe i napornim radom. 



Da li ste do sada negde izlagali svoje radove i koliko su izložbe, danas važne za umetnike?

Verujem da je u nekim segmentima izložba važna za prezentaciju samog umetnika. Ja još nisam radila svoju izložbu iz jednog jedinog razloga, a to je vreme. S druge strane, Internet mi omogućava da slike „izlažem“ u celom svetu istovremeno, a da se pritom ne pomerim iz svog studija. Na međunarodnoj sceni, slike najviše  izlažem i prodajem putem londonsko/njujorške online galerije Artfinder. Dosad sam najviše slika poslala u Veliku Britaniju, Nemačku, Švajcarsku, SAD, Tursku i Saudijsku Arabiju. 



Nedavno ste dobili dve značajne internacionalne nagrade za svoj rad. O čemu se tačno radi?

Light Space & Time je online art galerija s Floride,  okrenuta novim umetnicima koji stiču prva iskustva na međunarodnoj sceni. Prijavila sam se na njihov konkurs s temom „All Women art“, namenjenog ženama u umetnosti. Moja slika „Just Breathe“ je osvojila prvo mesto, ne samo u kategoriji umetničkih slika, već i u sveukupnom poretku, u konkurenciji od gotovo 900 radova iz 33 zemlje sveta. Nagrada mi je donela jako puno publiciteta, ogroman broj poseta i novih kontakata na društvenim mrežama, ali i poziv umetničke galerije iz San Franciska, koja mi je ponudila ekskluzivno zastupništvo u prodaji mojih slika. Nedavno sam uzela učešće i na kalifornijiskom konkursu “Cultural Icons Art Show”, na koji sam prijavila svoja tri rada: “Love of my life (Freddie Mercury), “Nothing Else Matters” (James Hettfield) i “Hey! You! Get off of my cloud” (Mick Jagger). Svi radovi su prihvaćeni od strane, Američkog stučnog žirija, a ono što sledi je on-line izložba, koju će postaviti je Linus Gallery iz Los Andjelesa. U narednim mesecima će napraviti i intervju sa mnom, koji će zajedno sa mojim radovima, prezentovati "Branku" dizajnerskim časopisima, umetničkim galerijama i portalima u SAD.



S obzirom da ste svoj nekadašnji hobi, uspešno pretvorili u profesiju, u kom pravcu planirate da razvijate svoju umetnost? Koje teme Vas interesuju i kako ili gde, vidite svoju umetničku budućnost?

Slikanje će uvek biti moj hobi. Posao i slikanje mi nikako ne mogu ići u istu rečenicu, ma koliko ja sati dnevno provodila u studiju, i bila uspešna u slikanju. Zapravo, rekla bih da vodim uspešan hobi. Posebnih planova i ambicija nemam, jer svaki dan je novi izazov. Znam  samo da od ljudi (portreta) ne odustajem. „Just Breathe“, samo dišem i apsolutno uživam u ovome što radim.



*Tekst je objavljen u ONA Magazinu
Copyrights: Bratislav Mihailović
Photo credits: Branka Grubić
BRANKA http://brankagrubic.com/ FB https://www.facebook.com/BRANKASibenik/?fref=ts

ONA Magazin

субота, 28. јануар 2017.

BLACK - Britanska modna priča



Moderno, digitalno doba u kome živimo, nametnulo je nove postulate u gotovo svim oblastima, a posebno u segmentu komunikacije i marketinga. Iskusni kažu, ukoliko niste prisutni na Internetu, odnosno na društvenim mrežama, praktično ne postojite. To se posebno odnosi na oblast biznisa i trgovine. Zato i ne čudi podatak, da se sve više kompanija u svetu, intenzivno okreće tzv. digitalnom marketingu, odnosno plasmanu i prodaji svojih roba i i usluga, isključivo putem Interneta. Jedna od njih je i britanska modna marka BLACK, koja je od strane britanskih medija, svrstana medju 50 najuspešniji web kompanija u oblasti mode i lepote. Specijalno za ONA magazin, razgovaramo sa kreatorima modnog brenda BLACK, Polom Rivs i Tobijem Lougom. 
 
Pola Rivs i Tobi Loug

Kompanija BLACK je osnovana 2006. godine, kao mala porodična firma. Inicijator, osnivač i vlasnik je Pola Rivs, koja je u saradnji sa svojim sinom Tobijem Lougom, uspela da izgradi uspešan modni brend, baziran na kvalitetu, udobnosti i luksuzu. A sve je počelo sasvim slučajno, tokom Polinog boravka u Indiji, gde se upoznala sa vrhunskim, prirodnim materijalima i tradicionalnim načinom izrade odevnih predmeta od kašmira, vune i svile. Posebno su je fascinirali tzv. prsten šalovi, izradjeni od najfinijeg kašmira, imponzantih dimenzija 2x1 metar, koji su bili tako vešto ispleteni, da ih je Pola uporedila sa umetničkim delom. Svesna važnosti očuvanja tradicije, kao i zanatskih veština koje se prenose sa generacije na generaciju, odlučila je da pokrene modni brend, koji će kupcima moći da ponudi kvalitet, eleganciju, ali i jedinstveni način izrade. 


BLACK je akronim nastao od reči koje se odnose na crnu boju, kao imperativ stila i elegancije, zatim na luksuz i modne aksesoare, ali i na zanatsku proizvodnju i ručnu izradu, kao posebno važan segment našeg koncepta. Filozofija našeg poslovanja je bazirana na kvalitetu i luksuzu koji traje, a ne na modnim trendovima koji se menjaju i blede. Od prsten šalova izradjenih od kašmira, sa kojima smo počeli, razvili smo čitavu kolekciju odevnih predmeta i modnih detalja za žene i muškarce. Mi kombinujemo neprolaznu klasiku sa modernim dizajnom i kreiramo vrlo šik komade, koji zadovoljavaju kupce sa istančanim ukusom.“ – objašnjava Pola Rivs svoju poslovnu strategiju. 


Jedna od karakteristika ovog modnog brenda, jeste i tesna saradnja sa nekoliko malih firmi, uglavnom iz Italije, koje su zasnovane na porodičnoj manufakturi i višedecenijskom iskustvu. Spoj britanskog dizajna i italijanske modne tradicije, kvaliteta, kao i umeća, rezultirala je vrhunskim odevnim komadima, izradjenim od najfinijeg kašimira, vune, kože, krzna ili svile. 


„Uglavnom saradjujemo sa firmama, sa kojima delimo iste vizije, ali i sa kojima možemo da razvijemo dugotrajan poslovni odnos, baziran na poverenju. Pored odevnih predmeta, koji su osnova naše ponude, proizvodima i detalje za kuću, kao i nakit. Trudimo se da zadovoljimo različite potrebe naših vernih kupaca. Od kada se 2010. godine, moj sin Tobi, priključio poslu, brend je dobio i jednu sasvim novu dimenziju. Tobijev uticaj je posebno primetan u okviru muške kolekcije, ali i u kreiranju novog vebsajta, koji je osnova naše komunikacije sa kupcima.“ – kaže Pola. 


Tobi Loug je mlad poslovni čovek, koji je svojim svežim i modernim idejnim konceptom, privukao širi krug potrošača i ujedno približio BLACK mladjoj populaciji. Danas se nalazi na poziciji direktora ove on-line firme i ima vrlo jasnu viziju poslovanja.

„Od početka smo bili vodjeni idejom, da stvorimo brend koji će imati svoj lični pečat u svim aspektima poslovanja. To se ne odnosi samo na naš asortiman, već i na poseban odnos sa poslovnim saradnicima, a pre svega kupcima. Pola i ja lično odgovaramo na sve zahteve i mailove, i trudimo se da izgradimo odnos baziran na poštovanju, poverenju i kvalitetnoj usluzi. Zahvljujući svemu tome, imamo veoma dobru reputaciju, ne samo u Velikoj Britaniji, već i širom Evrope, Amerike i Australije, o čemu svedoče i brojni pozitivni komentari naših kupaca.“ – ljubazno objašnjava Tobi.


Ipak, ono po čemu se BLACK dodatno izdvaja, jeste isključivo on-line prodaja, zasnovana na digitalnom marketingu, kao sveprisutnijem konceptu savremenog poslovanja. S obzirom da je upravo Tobi bio ključni zagovornik ove ideje, bar kada je BLACK u pitanju, zamolili smo ga da nam iznese svoja iskustva:


„Postoji više faktora, zbog kojih smo se odlučili da plasman našeg brenda, bude baziran na metodama digitalnog marketinga. Pre svega, ovakva vrsta poslovanja je dinamičnija i efektnija od tradicionalnog načina promocije i prodaje, jer omogućava prodavcima da reaguju u realnom vremenu, u skladu sa tržišnim trendovima i drugim spoljnim faktorima. Analitički gledano, tu je i mogućnost preciznog uvida u on-line aktivnosti, koje se odnose na broj zabeleženih poseta našem sajtu, na osnovu čega razvijamo strategije, kako bi poboljšali vidljivost, kao i dostupnosti našem veb-portalu. I na kraju, web prodavnica, podrazumeva daleko manje režijske troškove, jer mi nemamo rentirane prostore, kao ni stalno zaposleno osoblje. To je značajna ušteda, koja nam daje mogućnost da više novca investiramo u kvalitet svojih proizvoda, a potom i da ih plasiramo na tržište po prihvatljivim cenama. Kupci to cene i prepoznaju, što se potvrdjuje i kroz ostvaren profit.“ 


* Tekst je objavljen u magazinu ONA 
Copyrights: Bratislav Mihailović
Photo credits: BLACK




субота, 21. јануар 2017.

GŠTAD - Švajcarska bajka



Švajcarska je poznata po kvalitetnim sirevima, čokoladi, satovima, ali i po izuzetnoj prirodi i pejzažima od čije lepote zastaje dah. Tome je svakako doprineo i njen geografski položaj, kao i okruženost kolosalnim alpskim vencem, koji joj daje posebnu čar. Upravo zbog toga, ova gotovo savršeno uredjena država, predstavlja nezaobaliznu stanicu na mapi svetskih putnika.

Gštad (Gstaad)

S tim u vezi, jedno od svakako najekskluzivnijih švajcarskih odredišta, bez sumnje je legendarni Gštad (Gstaad). Ovo malo, živopisno planinsko mesto, smešteno je u jugozapadnom delu Švajcarske, u nemačkom delu pokrajine Bern, a od centara poput Ciriha i Ženeve, udaljeno je oko 90 kilometara. Zahvaljujući nadmorskoj visini od 1050 metara, Gštad je turistima podjednako atraktivan tokom cele kalendarske godine. Bajkoviti proplanci, bazeni, teniski i golf tereni sa jedne, kao i moderne, savršeno uredjene ski staze s druge strane, samo su deo bogate ponude. Ipak, kao i u svim planinskim centrima, poseta je nešto veća u zimskim mesecima. U slučaju Gštada to i ne treba da čudi, ukoliko se uzme u obzir, da je luksuzni ski centar smešten u oblasti koja je poznata kao najveće skijaško područje u Švajcarskoj. Štaviše, tradicija i ljubav prema ski sportovima, u Gštadu se neguju još od 1907. godine, kada je otvoren prvi Ski klub, a nekoliko godina kasnije i škola skijanja, koju je pratila izgradnja prvih ski liftova i gondola.


Medjutim, iako su raznovrsni i ništa manje atraktivni zimski sadržaji, imperativ ovog planinskog mesta, to svakako nije sve što Gštad nudi, bez obzira na period u kome tamo boravite. Sa svojih 3200 stanovnika, koji se uglavnom bave stočarstvom, ali i trgovinom i turizmom, Gštad pruža posetiocima osećaj prijatnosti, domaće atmosfere, ali i neophodne intime. To se posebno prepoznaje na glavnoj promenadi, gde turisti opušteno uživaju u karakterističnoj arhitekturi, brojnim restoranima, hotelima i prodavnicama, od kojih su neke snadbevene i proizvodima najpoznatnijih svetskih brendova. Time se posebno zadovoljava ukus bogate klijentele, koja je ujedno i najčešći posetilac ovog mesta, koje je oduvek bilo sinonim za luksuz, ali i stil.


Najbolja potvrda svega toga je veoma atraktivan hotel „Gštad Palas“ (Gstaad Palace), otvoren davne 1913. godine, upravo sa ciljem da privuče bogate goste i da od malog, alpskog sela, napravi turističku atrakciju. Za to vreme, veoma luksuzan, hotel je plenio svojom udobnošću, ali i neobičnim izgledom. Grandiozan, sa visokim panoramskim kulama i okružen bujnim planinskim rastinjem, podsećao je na najlepše dvorce iz bajki i kao takav postao prepoznatljivi simbol Gštada. Zahvaljujući tome, od početka je uživao popularnost i divljenje, iako je period njegovog prvog, ozbiljnog procvata bio od 1920. – 1930. godine prošlog veka.


Ipak, u daljem napretku, zaustavila ga je svetska ekonomska kriza, a kasnije i Drugi svetski rat. Zbog tih turbulencija, hotel se suočio sa periodom stagnacije, pa je tadašnja uprava čak razmišljala o njegovom zatvaranju i prodaji. U poslednjem trenutku, spasio ga je Ernst Šerc, jedan od tadašnjih menadžera, koji se nagodio sa upravnim odborom i otkupio akcije ovog velelepnog zdanja. Od tada počinje novi život „Gštad Palasa“, koji je iz godine u godinu postajao sve uspešniji. Zahvaljujući Šercovoj preduzimljivosti, bajkoviti hotel sa očaravajućim pogledom na švajcarske Alpe, dobio je jednu sasvim novu dimenziju. Brojni sadržaji, ali i gala večeri na kojima su nastupale zvezde poput Luja Armstronga i Ele Ficdžerald, privlačili su ugledne goste, koji su bili sjajna reklama, ne samo za hotel, već i za Gštad.


Najveću slavu „Gštad Palas“ dostiže’60.-ih, ’70-ih, kao i ’80-ih godina prošlog veka, kada upravljanje hotelom preuzima Šercov sin, Ernest Andrea, vrhunski poznavalac hotelskog menadžementa. Zahvaljujući znanju i iskustvu stečenom na prestižnim univerzitetima, ali i u službi kod princa Age Kana, on uvodi niz inovacija u poslovanje. Ne štedeći vreme i novac, Ernst Andrea modernizuje prostor i obogaćuje hotelsku ponudu u skladu sa novim trendovima. U tom smislu, svakako je veoma atraktivan bio zatvoren bazen, sa muzičkim uredjajima instaliranim pod vodom, ali i posebnim osvetljenjem, koje je imalo efekat sunčeve svetlosti. Ipak, apsolutnu senzaciju, predstavljao je noćni klub „GreenGo“, otvoren 1971. godine, koji je u veoma kratkom roku postao glavno stecište svetskog džeta seta. 


Sjajna energija, ali i raskošan enterijer, baziran na estetici tog doba, privlačili su sve koji su hteli da vide i da budu vidjeni. Dizajner Teo Jakob, obojio je prostor u zeleno-narandžaste nijanse, dok je plafon bio „prekriven“ neobičnim ogledalima, u vidu velikih srebrnih diskova, koji su stvarali posebnu, gotovo psihodeličnu atmosferu. Smešten u neposrednoj blizini atraktivnog bazena, i sa podijumom za igru, veličine 50m2, klub je mogao da primi 350 ljudi. Najveće svetske zvezde tog doba, ali i brojne ugledne ličnosti i gosti „Gštad Palasa“, bili su redovni posetioci ovog kluba, koji je vrlo brzo dobio status kultnog mesta.


Njegovoj internacionalnoj slavi, ali i slavi samog Gštada, značajno su doprineli Džuli Endrjus, Piter Selers, Princeza Dajana, Sofija Loren, Majkl Džekson i mnogi drugi. Posebno se izdvaja uticaj Elizabet Tejlor, Ričarda Bartona i Dejvida Nivena, koji su u Gštadu bili toliko odomaćeni, da su se često mogli videti i u nekom od lokalnih restorana, kako se kartaju ili ćaskaju sa lokalnim stanovništvom. Bilo je to vreme kada su slavni, poput Rodžera Mura i Romana Polanskog kupovali kuće u Gštadu, a boravak u hotelu „Gštad Palas“ bio stvar hedonizma i prestiža. Interesantno je pomenuti da je „Gštad Palas“ postao i deo savremene pop kulture i to zahvaljujući legendarnom filmu „Povratak Pink Pantera“. Naime, neke od ključnih scena o čuvenom inspektoru Kluzou, snimljene su upravo u ovom hotelu.


Danas je „Gštad Palas“ ono što je bio i nekad. Luksuzno zdanje sa pet zvezdica i svakako jedan od najboljih hotela u švajcarskim Alpima. Iako se njegovo zlatno doba, možda završilo sa ’80-im godinama prošlog veka, ulaganja, inovacije, pa i prosperitet, nijednog trenutka nisu prestali. Naprotiv. Prateći svetske trendove, ali i tehnološki napredak, „Gštad Palas“, bez sumnje zadovoljava sve potrebe modernog vremena, ali i savršeno neguje tradiciju i patinu nekih ranijih vremena. 


I dalje u vlasništvu porodice Šerc, hotel ima 104, veoma komforne sobe, 19 manjih, kao i 4 veća apartmana, a tu su i dva super luksuzna apartmana, smešetena na vrhovima panoramskih kula. Ne treba zaboraviti ni osam restorana sa domaćom i internacionalnom kuhinjom, kao ni legendarni noćni klub „GreenGo“, koji je iako kompletno renoviran 2006. godine, uspešno sačuvao koncept i atmosferu nastalu početkom ’70-ih godina. A kao najveći hedonistički ugodjaj, svakako se izdvaja Penthaus od čak 240 m2, koji se nalazi na krovu „Gštad Palasa“. Do njega se dolazi posebnim liftom, koji mogu da koriste samo gosti koji u njemu borave, kao i hotelska posluga. Okružen terasom veličine 150 m2, koja osim spektakularnog pogleda nudi i uživanje u privatnom djakuziju i sauni, ovaj, u svakom smislu poseban apartman, pruža apsolutni doživljaj vrhunskog luksuza. Ali to nije sve... Pre nekoliko godina u hotelu je otvoren i novi Wellness centar, koji se prostire na neverovatnih 1800 m2. S obzirom da je reč o investiciji od 15 miliona švajcarskih franaka, izvesno je da se radi o ekskluzivnom prostoru i uslugama koje zadovoljavaju čak i najprobirljivijeg klijenta. U tom smislu, poseban akcenat je stavljen na prostran i moderno opremljen hamam, koji u okviru sedam, specijalno osmišljenih tretmana, nudi niz kvalitetnih usluga koje okrepljuju duh u telo. Sve ovo je samo potvrda konstatacije, da je današnji „Gštad Palas“, idealna kombinacija planinskog šarma, nekadašnje elegancije i luksuza novog doba. Savršen koncept za budućnost hotela, koji je 2013. godine proslavio 100 godina postojanja.


Hotel „Gštad Palas“ je karakterističan po izuzetnom gostoprimstvu, vrhunskom komforu, ali i intimnoj atmosferi. Zahvaljujući tome, privlačan je brojnim gostima, koji dolaze sa različitih strana sveta. Njegova bogata istorija, kao i prirodne lepote koje ga okružuju, nesumnjivo doprinose atraktivnosti ovog hotela. Za njim svakako ne zaostaje ni sam Gštad, koji ukoliko jednom posetite, poželećete da to uradite ponovo.


*Tekst je objavljen u Politikinom magazinu
Copyrights: Bratislav Mihailović
Photo credits: Gstaad Palace
Gstaad Palace http://www.palace.ch/